Smije Bošnjo na more ponijeti i ‘pet u pola sa lukom bez kajmaka’, i pače, i kolut-dva sudžuke… Ali ima jedan uslov!
more_plaža-rokaj.ba

Smije Bošnjo na more ponijeti i ‘pet u pola sa lukom bez kajmaka’, i pače, i kolut-dva sudžuke… Ali ima jedan uslov!

Vrijeme neposredno pred ulazak zapadnog nam susjeda u EU, koji je ujedno i sjeverni i velikim dijelom i južni, otvorilo je kod naših gradjana niz pitanja, dilema, poremetilo mnoge planove, izazvalo mnogo ogorčenja, ljutnje, inata, nedoumica, nesnalaženja, a ponajviše panike. Svi znamo šta je bilo i šta je i dalje u pitanju.

Sada, kada naš zapadni susjed, istovremeno i sjeverni i južni sjedi u EU, počinjemo da slažemo kockice i analiziramo neke stvari. Analiziraju svi, pa zašto ne bih i ja.

Prvo pitanje koje sam sebi postavio, bilo je: ko nas to isprepada?! Ko stoji iza toga? Jel’ neko već za to preuzeo odgovornost? Neka grupacija? Frakcija? I sam poprilično isprepadan, počinjem raditi sveobuhvatnu analizu. Listajući po novinama i istražujući po internetu, otkrivam da su sva prepadanja potekla od domaćih printanih i online medija. Ko ne vjeruje, neka uzme novine i neka se uvjeri. Prepadanja su prvo počela vezano za lovu koju bh. građanin mora imati ako će na more, kuku, lele, šta ćemo sada?! Našto se vrlo brzo oglasio zapadni i pomalo sjeverni i velikim dijelom južni susjed, u daljem tekstu samo zapadni, koji je strpljivo gledao, čitao i slušao kako naši ovdašnji prepadaju svoje građane, pa je jednom finom sedativ-izjavom smirio našu javnost, rekavši kako to nije novi propis, nego jedan od starih, još od prije skoro desetak godina. Nema bojazni, biće sve kao sada. Završena izjava.

Naravno, stavljam izjavu našeg susjeda pod lupu. Neće sve biti isto. Ustvari, biće sve isto, al’ neće biti isto. Zapravo, imaćemo varijacije na temu.

Onda nas naši vrli mediji isprepadali po pitanju hrane koju bh. građani mogu ponijeti sa sobom pri odlasku na teget Jadran, a zapadni susjed, na našu žalost, to i potvrdio. Nema mesa ni u tragovima, može u sendviču za jednokratnu upotrebu, nema mlijeka, sira, nemoj da bi neko slučajno pokuš’o neki marifetluk sa čepavćićima, pljeskavicama, sudžukom, zarebnicom, slatkom visočkom pečenicom, burekom i ostalim pitama koje sadrže po novu članicu EU kontaminirajuće sastojke. Ne dozvoljava to Brisel, a naš susjed je sada produžena ruka Brisela.

I lijekovi nasušni bit’ će problem, možda će nam i za par flastera iliti hanzaplasta biti potrebno ljekarsko uvjerenje, anamneza, dijagnoza, kopija računa iz apoteke, oliti ljekarne! Na sceni je građanska neravnopravnost, jer će bh. građani sa pasošem-putovnicom zapadnog susjeda, moći i smjeti bez problema napuniti gepeke-prtljažnike, jer, pobogu, oni su građani EU, iako dolaze iz BiH. Moći će sve što i građani jedne srednjeevropske zemlje koji u prtljažnicima nose, ni manje ni više, nego cijelu samoposlugu, od kruha, mesa, sireva, kojekakvih štrudli, kobasica, sve u vakuum pakovanju, pa do šećera, brašna, ulja,soli, bibera, majorana, origana, čili-paprike, lovorovog lista, vanilija šećera, cimeta, praška za pecivo, karanfilić – klinčića, povrća svih vrsta, svojih čuvenih piva i beherovki, grickalica, lilihipa, štapića za uši i čačkalica…

Svaki mač ima dvije oštrice, pa onda te građane proglasilo pijancima, za razliku od one fine gospode koja pije umjereno, po par milimetara dnevno. To se zove danak neiskustvu. Oni sa dužim stažem u EU to vrlo dobro znaju, njihovo netrošenje pribavlja im epitet gospode. Našeg čovjeka, koji je otvorio budželar i troši, proglasilo divljakom, pijanicom, balkanskim rastrošnikom. Nazdravlje! Zna to vrlo dobro naš zapadni susjed, odnosno naš južni domaćin.
Imao sam priliku ne jednom prisustvovati istovaru gepeka tih građana na jadranskoj obali, a posebno uvjeriti se u spremnosti na vanpasionski trošak tih gepeklija. Posebno me jednom prilikom impresionirala narudžba jedne porodice iz zemlje kojoj je davno rečeno: Danke Deutschland. Naručili oni uz ručak butilju vina od 0,7, popili svi po milimetar–dva, nabili u butilju plutani čep i tako svaki dan, ukupno 5-6 dana. A bh. građani su u nekadašnja, mirna vremena, u isto vrijeme naručivali pivo na gajbe.

Međutim, svaki mač ima dvije oštrice, pa onda te građane proglasilo pijancima, za razliku od one fine gospode koja pije umjereno, po par milimetara dnevno. To se zove danak neiskustvu. Oni sa dužim stažem u EU to vrlo dobro znaju, njihovo netrošenje pribavlja im epitet gospode. Našeg čovjeka, koji je otvorio budželar i troši, proglasilo divljakom, pijanicom, balkanskim rastrošnikom. Nazdravlje! Zna to vrlo dobro naš zapadni susjed, odnosno naš južni domaćin.

Uz sve to divno je išlo malo sudžuke, zarebnice ili travničkog sira, a ko je prenio ćevape, napravio je pravu malu feštu, kojoj su se vrlo rado priključivali i domaćini. Onim bh. građanima koji su ujedno i EU građani, treba pridružiti i jednu kategoriju bh. građana koja već dvadesetak godina uživa blagodeti koje čak ni EU ne poznaje; znaju oni to vrlo dobro i zato svim snagama brane sadašnje stanje koje je ustvari za njih prava Europa i ukopavaju se u njemu, kao da su na frontu, te tako ušančeni vode tešku rovovsku i torovsku bitku za očuvanje svojih pozicija; znaju oni da u slučaju prave EU njih nema na mapi.

Poslije male retrospektive, vraćam se na doba današnje. Ne mogu griješiti dušu, zapadni susjed kaže da može litra rakije, šteka cigara, dvije litre vina, slatka, kolača i voća kol’ko hoćeš, more i koja piva, za kiselu vodu i tahan-halvu nije se izjasnio. Hvala mu i na tome. I uz sve te nedaće koje već sada treba da poklope bh. građanina, uslovilo prelazak granice posjedovanjem biometrijskih pasoša – putovnica, što je kod našeg građanina izazvalo paniku i kuknjavu, a što se ne može staviti na dušu našem susjedu, nego isključivo našem građaninu.

Ljenčario on cijelu zimu, silne zime, kada doslovno nema nikakvih gužvi pri podnošenju zahtjeva, pa odlučio da baš sada, po dobrom starom običaju, kada je sezona počela, vadi biometrijski pasoš. Krivo mu i buni se što MUP ne radi osam dana u sedmici. A svi su znali šta nas čeka i da će brzo doći taj dan. To je naš građanin. Naše gore list. Lijepa lijenosti i indolencijio!

Onim bh. građanima koji su ujedno i EU građani, treba pridružiti i jednu kategoriju bh. građana koja već dvadesetak godina uživa blagodeti koje čak ni EU ne poznaje; znaju oni to vrlo dobro i zato svim snagama brane sadašnje stanje koje je ustvari za njih prava Europa i ukopavaju se u njemu, kao da su na frontu, te tako ušančeni vode tešku rovovsku i torovsku bitku za očuvanje svojih pozicija; znaju oni da u slučaju prave EU njih nema na mapi.
Odlučujem da prekinem analizu, ali mi đavo-vrag-šejtan ne da mira, ne znam koji od njih više. Zamolio sam prijatelja u susjednoj zemlji koja je sada u EU da tamo malo ispita situaciju. U međuvremenu sam i sam obišao par graničnih prijelaza. Nakon svega što sam vidio i čuo, horizont je malo svjetliji. Nije baš sve tako kako se priča. Pa, nije ni naš zapadni susjed toliko bezdušan. Ima on razumijevanja.

Imaće on razumijevanja i za prijedlog koji ću iz ovih stopa uputiti u EU. Zvanično ću predložiti Briselu da kreira plastične kutije u koje će naši građani na putu na more pakovati svoje omiljene namirnice, a na granici će zapadni susjed na iste nalijepiti etiketu sa upozorenjem: WARNING! CONTAMINATION DANGER! NON-EU PRODUCTS! DO NOT OPEN! NOT FOR DOMESTIC USE! UPOZORENJE! OPASNOST OD KONTAMINACIJE! NIJE ZA DOMAĆU UPOTREBU! NE OTVARATI DO KONAČNOG ODREDIŠTA! Uz tu etiketu predložiću Briselu i da se na svako vozilo naših građana nalijepi žuta naljepnica sa natpisom NOT EU CITIZEN! Što me neodoljivo potsjeća na nešto već viđeno. Deja vu!

No, dobro. A, šta bismo dobili time? Zračni, vodeni i zemaljski koridor našeg susjeda bio bi zaštićen od kontaminacije, susjed bi bio siguran da unešena roba neće ići u prodaju, preprodaju, podmićivanje, razmjenu, trampu i ostalo, da je neće konzumirati naši dragi domaćini i time izvršiti masovnu samokontaminaciju. A naš građanin bi, kad stigne na odredište, mogao uživajući u skromnim količinama svojih namirnica barem malo osjetiti dašak svoje domovine! Pristaće Brisel na ovaj prijedlog jer će zaraditi na kreaciji, proizvodnji i distribuciji pomenutih kutija! Što predstavlja ekonomski pristup i razmišljanje.

Dok se to ne ostvari, postoji ipak mogućnost da građanin na putu ka moru ponese mnogo hrane, svega i svačega, a da na granici nema nikakvih problema. Bez obzira na pisanje medija, nije sve tako crno. Imam nova saznanja i kao građanin ove zemlje dužan sam ih podijeliti sa sugrađanstvom, a to mi nalaže i patriotska dužnost. Stoga danas želim da ih hitno, obzirom da je sezona počela, priopćim našem građaninu, ukoliko odluči da, umjesto u Crnu Goru, ipak ide na hrvatski Jadran.

Bosanci na moru

Nije tačno da naš građanin ne smije, ako krene na more, ponijeti mesa, sira, jaja, mlijeka, ćevapčića, kilu-dvije punomasnog travničkog, može ponijeti i pače, od glave ili nogica ili miješano, sirćetli i saransakli, mlijeka koliko želi, jaja… Uz to, međutim, ide samo jedan mali uslov – uvjet i u tome je sva caka.
Nije tačno da naš građanin ne smije, ako krene na more, ponijeti mesa, sira, jaja, mlijeka. Ćevapčića može ponijeti pet u pola sa lukom bez kajmaka, može i pet u frtalj ili deset u pola, može ponijeti i šteku nekog punomasnog sira, kilu-dvije punomasnog travničkog, može ponijeti i pače, od glave ili nogica ili miješano, sirćetli i saransakli, mlijeka koliko želi, jaja takođe. Može ponijeti i kolut-dva sudžuke. Pa i desetak zvrkova bureka iz Čelebića. Ovo je slobodna zemlja i građanin sam odlučuje šta i koliko će ponijeti u gepeku.

Uz to, međutim, ide samo jedan mali uslov – uvjet i u tome je sva caka. Mora do granice sve što je ponio pojesti i popiti. Pa, bujrum, građanine moj!

depo.ba

Komentari