Koliko vrijedi rad Bosanaca i Hercegovaca na Istoku, a koliko na Zapadu?

Koliko vrijedi rad Bosanaca i Hercegovaca na Istoku, a koliko na Zapadu?

Naše državljane odlikuje snalažljivost, prilagodljivost i veoma brz uspjeh bilo gdje u svijetu. Ipak, oni koji su to već učinili savjetuju da dobro razmislite prije nego krenete preko “grane”

Iseljavanje građana BiH rezultat je loše politike, slabog imovinskog stanja i u konačnici želje za boljim životom i prosperitetnijom budućnošću mladih.

Građani BiH, posebno mladi i visokoobrazovani kadrovi, najviše odlaze u zemlje zapadne Evrope, na Bliski istok, pa čak i u zemlje nekadašnjeg Istočnog bloka, ponajviše u Češku. Da su se mladi i visokoobrazovani Bosanci i Hercegovci dobro pokazali širom svijeta, govori i činjenica da veliki broj mladih ostaje negdje vani te svojim poslodavcima dovode prijatelje i rodbinu, koje oni objeručke prihvataju.

No, postavlja se pitanje koliko vrijedi bosanskohercegovačka glava na Istoku, a koliko na Zapadu? Kako su plaćeni radnici iz BiH u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Austriji, Češkoj, Švicarskoj…?

Osnovna plaća ne zadovoljava potrebe radnika

Diplomirani pravnik iz Brčkog (identitet poznat redakciji), koji radi kao konobar u Dubaiju, mjesečno zarađuje 1.500 dirhama (oko 750 KM), za šest dana rada u sedmici, osam sati dnevno.

– Naravno da osnovna plaća ne zadovoljava moje potrebe, ali, na svu sreću, skoro pa tri plaće zaradim na bakšišu – kazao nam je on.

Kompanija u kojoj radi za svoje radnike snosi troškove smještaja i hrane, a naš sagovornik naglašava da mu to mnogo olakšava život, ali i smještaj i hrana nisu zadovoljavajući. Ističe da, bez obzira na to što u živi i radi u jednom od najskupljih gradova te što mu kompanija osigurava stan i prijevoz, on traži bolji posao jer rad za skoro 750 KM ga podsjeća na domovinu iz koje je pobjegao. Kaže da radni odnos u Dubaiju ima i mane i prednosti. On, ali i ostalih više od 89 posto stanovnika Dubaija koji nemaju UAE državljanstvo, ima zdravstveno, ali nema penziono osiguranje.

Prema ugovoru o radu ima pravo na 30 dana plaćenog godišnjeg odmora.

– Posao je dobar, ali duh i tijelo se lome daleko od BiH, ako u narednih sedam-osam mjeseci ne uspijem naći posao s kojim ću više zarađivati, dat ću otkaz i vraćam se u Bosnu – zaključuje naš sagovornik i dodaje da je više puta aplicirao na poslove u svojoj struci, ali da svaka ponuda koju je dobio matematički nije bila bolja od one koju sad ima, te ih i nije prihvatio. Naglasio je da je u pravnim firmama u kojima je aplicirao kao državljanin BiH, za poslove “paralegal” i “legal assistant”, dobivao plaću za oko 500 maraka veću od one koju sada ima te je nije prihvatio, jer bi u tom slučaju morao sam sebi plaćati troškove stana.

Može se uštedjeti i putovati

Magistrica komunikologije (također nije željela da joj pominjemo ime), koja je radila u Brnu kao tehnička podrška u međunarodnoj korporaciji, imala je plaću 29.500 CZK (oko 2.200 KM), s tim da je puno više “izlazila” u slučaju kada je bila noćna smjena. Kirija i režije se mogu naći između 200 i 300 eura ukupno. Radi se od ponedjeljka do petka, dok su vikendi i praznici slobodni.

– Može se uštedjeti ko hoće, a isto tako može se mnogo putovati u slobodno vrijeme s obzirom na jeftine karte, bilo avionske ili autobuske/vozne – kaže naša sagovornica, koja se vratila u Sarajevo i dodala da joj je ispala “neka” poslovna opcija u BiH, ali da ipak misli da će se na “kraju balade” opet obresti u Češkoj.

Inžinjer hidrobiologije iz Brčkog, koji živi i radi u Liberecu na sjeveru Češke, trenutno je zaposlen u ugostiteljstvu, na poslovima u kuhinji i prijavljen je na minimalac koji iznosi oko 500 eura. Uz bakšiš, mjesečno zaradi između 700 i 750 eura.

– Za stan izdvojim oko 400 eura, plus ostali troškovi, a da nemam cimera, jednostavno ne znam kako bih pokrio mjesečne troškove – kaže naš sagovornik sa sjevera Češke.

On kaže da se u Češkoj veoma lako dolazi do posla, pogotovo do onih poslova koje Česi ne žele raditi te je čak našao i posao u svojoj struci, ali je plaća bila manja nego u ugostiteljstvu pa je ostao van struke. Kaže da se radnici mogu opredijeliti za neki od popularnih smještaja, naprimjer dom, gdje se u najam uzima soba, ali to većinom koriste doseljenici iz Ukrajine. Penzijsko i zdravstveno su na minimumu, što je na granici s utajom poreza, prema važećim zakonima u Češkoj, kaže naš sagovornik jer on “otkucava” mjesečno minimalno 200 radnih sati.

U Češkoj su se bh. građani odlično snašli

Međuljudski odnosi i poštovanje radnika na visokom nivou

Magistrica komunikologije iz Sarajeva, koja živi i radi u Temišvaru, prije prelaska u Rumuniju je živjela u Brnu u Češkoj. Dnevno je radila 8 sati, uz sat pauze, na poslovima tehničke podrške za jednu američku kompaniju tipa “call centra”. Plaća joj je bila u visini između 1.200 i 1.500 eura u prvih šest mjeseci, uz topli obrok od oko 3,5 eura po danu.

– Kiriju sam plaćala oko 250 eura za sobu u stanu sa više ljudi, što je uključivalo i režije, te mi je plaća bila više nego dovoljna za ugodan i dobar život, pogotovo jer se svaka tri mjeseca plaća povećavala, a isplaćivana je svaki mjesec u isti minut – prisjeća se naša sagovornica.

Ona je, osim plaće, imala privatno i državno zdravstveno osiguranje te plaćenih 5 sedmica godišnjeg odmora te plaćeno bolovanje. Bila je zadovoljna međuljudskim odnosima, koji su odlični, jer se dosta pazi na ophođenje prema kolegama. Povišavanja tona ne smije biti na poslu, kao ni ružnih riječi, jer prekršiocu tih pravila odmah slijedi opomena pred otkaz.

Iako ju je život odveo u nove radne pobjede i veoma dobre projekte u Rumuniji (zaposlena u nevladinom sektoru), kaže da bi se rado vratila u Sarajevo kad bi imala iste uvjete rada koje je imala u Brnu, jer se tamo radnik iznimno poštuje.

Poslodavci s Balkana donose sivu ekonomiju u zapadnu Evropu

Diplomirana pravnica iz Sarajeva okušala je sreću dva puta vani, u Austriji i Švicarskoj. U Austriji, blizu grada Licena, čistila je apartmane za 100 eura po danu, bez dana odmora, a kada je shvatila da je poslodavac, koji je s područja Balkana, neće zaposliti prema važećim zakonskim propisima u Austriji, vratila se u BiH.

U Švicarskoj je imala sličan scenario, također s “prijateljima” s naših prostora kojima je čuvala troje djece te čistila i kuhala za dvije porodice, bez slobodnih dana za 500 eura mjesečno, opet nacrno. Kada je shvatila da ni ovdje neće moći zasnovati radni odnos, odlučila se vratiti u Sarajevo.

Komentari