Paradoks tržišta rada: Mnogi napuštaju BiH “trbuhom za kruhom”, a nedostaje sezonskih radnika

Paradoks tržišta rada: Mnogi napuštaju BiH “trbuhom za kruhom”, a nedostaje sezonskih radnika

Tomislav Majić, predsjednik Udruženja za preduzetništvo i posao Link iz Mostara, kaže da postoji paradoks odnosa statistika sa službi za zapošljavanje i stvarnog stanja na tržištu rada u našoj zemlji, odnosno ozbiljnog nedostatka radnika za brojna zanimanja.

“Ljudi su ostali prijavljeni na spiskovima službi za zapošljavanje, a rade ili na Jadranu, pogotovo kao sezonska radna snaga ili dalje na zapadu. Ima kod nas firmi koje nude pet KM satnicu za poslove u poljoprivredi, ali isti ti ljudi mogu dobiti posao na Jadranu (konobari, sobarice, pomoćni kuhari, …) i zaraditi i 1.500 eura mjesečno. Za vlasnika našeg poljoprivrednog dobra platiti radnika 5 KM po satu je mnogo, a i pored toga došlo je vrijeme da tu radnu snagu moramo uvoziti s područja južne Srbije ili Makedonije”, kaže Majić.

S druge strane stručna radna snaga, nastavlja Majić, razne zanatije, električari, vodoinstaleri, bravari, varioci… su “progledali” i otišli na zapad. Nije bitna ni diploma, važno je znati nešto raditi i ti su već od Hrvatske, Slovenije do Njemačke, rade i zarađuju.

Odlaze i stariji od pedeset godina

“Pogotovo oni koji imaju hrvatske putnovnice su to iskoristili, a Njemačka je već najavila da će otvoriti granice i za one koji imaju pasoše BiH, ako su u stanju naći posao kod njih. Dok zapad traži naše radnike, mi ostajemo bez radne snage. Odlaze obrazovani i neobrazovani, u zadnje vrijeme posebno oni visokoobrazovani koji nalaze na zapadu radna mjesta u firmama gdje bivaju više cijenjeni i plaćeni nego je to kod nas. Znam mnoge starije od pedeset godina koji odlaze na zapad i tamo nalaze posao”, rezimira Majić otužnu ekonomsku sliku u BiH.

Majić kaže i kako je generalni problem radne snage nešto što će trajno pritiskati ove prostore jer se ne poduzima ništa što bi pomijenilo trendove. Link kroz svoje projekte radi prekvalifikaciju radnika za industriju kamena i druge slične aktivnosti, ali nije toliko moćno da mijenja nastavne planove i programe te obrazovni sistem prilagođava potrebama naše privrede.

Obrazovni sistem prilagođen prosvjetnom kadru, a ne potrebama tržišta

“Nudimo gotova rješenja institucijama vlasti, dok oni to ne prihvate neće ova oblast na zelenu granu. Vlast bi prije svega trebala promijeniti pristup prema poduzetništvu, sektoru koji zapošljava ljude. Rad je poreski preopterećen, od bruta koliko radnik košta poslodavca, on dobije tek 45 posto, dok država uživa u svojih 55 posto. Onih pet maraka ranije spomenute satnice se isplaćuje sezonskim radnicima na crno. Da taj poslodavac sve izmiri državi, taj bi ga radnik koštao 11 KM, a to se nikom ne može isplatiti”, kaže Tomislav Majić.

Majić smatra da o poslodavcima vlast apsolutno ne razmišlja, da su napravljene greške koje se teško mogu ispraviti, da vlast ne slijedi pozitivne primjere i programe od nevladinog i realnog sektora.

“Naš obrazovni sistem je još uvijek prilagođen nastavnom osoblju, a nije potrebama tržišta rada. Nema rješenja i napretka dok se to ne primijeni”, zaključuje predsjednik Linka Tomislav Majić.

Prekvalifikacija kao rješenje za dva problema – nedostatak radne snage i nezaposlenost

Posebno su izražene nestašice radne snage u sektorima gdje je prisutan sezonski odlijev, kao što je ugostiteljstvo. Mnogi hercegovački kuhari i konobari odlaze u Dalmaciju tokom turističke sezone, a i duže. Trpe domaći hoteli i restorani, a projektima s prekvalifikacijom nastoji se riješiti dva problema u isto vrijeme. Proizvode se obučeni radnici za deficitarne grane, a potencijalno se i umanjuje broj nezaposelnih.

Centar za obuku i prekvalifikaciju Čapljina provodi četvrti ciklus obuke za zanimanje kuhara i konobara. Jedan od učesnika je i Seid Čustović, tridesetsedmogodišnji nezaposleni profesor historije, bez dana radnog iskustva u struci. Kaže nam da je prestao da se javlja na konkurse u obrazovnim institucijama i arhivima, te ljubav prema kuhanju proba pretvoriti u zanimanje od kojeg bi mogao pristojno živjeti.

“Obrazovne institucije su strogo politizirane, tu bez ozbiljnog zaleđa nemaš niti promil šanse. Kao takav više šanse vidim u realnom sektoru gdje bi se trebale više cijeniti neke druge karakteristike, kao marljivost, stručnost i ljubav prema poslu kojeg obavljate. Kako u ugostitljestvu nedostaje radne snage konkurs Centra za obuku i prekvalifikaciju u Čapljini vidio sam kao svoju šansu”, kaže nam Čustović.

Komentari