Šta zapravo slavimo 1. maja, nezaposlenost ili ugrožena radnička prava?

Šta zapravo slavimo 1. maja, nezaposlenost ili ugrožena radnička prava?

Ekonomski analitičar Faruk Hadžić za Klix.ba je kazao da mu nije jasno šta se zapravo danas proslavlja kada su u našoj državi ugrožena sva radnička prava, a situacija postaje gora samim tim što se to ignoriše.

Zemlja sa pola miliona nezaposlenih

U BiH je gotovo 500 hiljada nezaposlenih, dok oni koji rade nemaju elementarna prava koja podrazumijevaju plaćeni rad, pravo na godišnji odmor i sigurnost ostanka na poslu. S druge strane, plate u realnom sektoru su uglavnom ispod 400 KM, a veliki broj radnika nije prijavljen, što znači da mu se ne uplaćuju doprinosi i neće imati pravo na penziju.

Ovo su samo neka od radničkih prava koja se u našoj državi ne poštuju, a Hadžić je istakao kako su njih svjesni svi oni koji su zaposleni, ali da se ipak radije odlučuju 1. maj provesti na okolnim izletištima uživajući s prijateljima i porodicom osim da nadležne, ali i cjelokupnu javnost podsjete na važnost prava koja su im namijenjena.

“Ne smatram da je u tom kontekstu bilo potrebno organizovati masovne i prave proteste, ali je bilo neophodno na određeni način skrenuti pažnju na položaj radnika i to baš na ovaj simbolični datum. Mnogo ljudi ne radi i upravo oni u najvećoj mjeri ga i proslavljaju, umjesto da se odvaže i traže svoja prava, zarade platu i osiguraju sebi i porodici bolji život, međutim, u našoj državi vlada letargija”, kazao je Hadžić.

Radnici šute

U ovakvoj situaciji ne postoji jedan krivac, naglasio je Hadžić i dodao da država prije svega snosi odgovornost za to što nosioci ekonomske politike nisu godinama ništa poduzeli da naprave povoljan ambijent i za poslodavce i radnike. Radnici su krivi zato što ćutke prihvataju sve ono što im se “servira” bez volje da bilo šta promijene, a nemaju ni sindikate kao podršku jer su ovi odavno postali produžena ruka da li vlasti ili opozicije, zavisno od interesa.

“I zato nam ljudi odlaze iz zemlje, ostajemo bez stručne radne snage, a ona koja ostaje je poprilično stara i za nekoliko godina bit ćemo ustvari prinuđeni uvoziti radnu snagu što je paradoksalno, ali to će se morati raditi da bi uopće ekonomski opstali. Naše stanovništvo je poprilično staro, takve su nam nažalost demografske tendencije i vidjelo se iz posljednjeg popisa stanovništva. Za pet godina ćemo imati preko milion osoba starijih od 65 godina. Postavlja se pitanje ko će njima zaraditi penziju kada vidimo da i radnici odlaze i da se ništa apsolutno pozitivno ne dešava”, naglasio je.

Mišljenja je da nijedna situacija nije nepromjenjiva i da je za to potrebna samo dobra volja, koja je kako nam je rekao, odsutna u našem društvu.

Kako bi te promjene bile vidljive dodao je da je potrebna revolucija u načinu razmišljanja, aktivnost društva i konačno provođenje pravih reformi koje su obećane prije otprilike četiri godine

Revolucija razmišljanja

“Prije svega to se odnosi na rasterećenje poslodavaca od plaćanja silnih obaveza kao što su doprinosi i parafiskalni nameti. Na taj način bi se obezbijedila veća primanja radnicima i to bi u konačnici dovelo do toga da poslodavci prirodno zapošljavaju radnike, a ne na osnovu poticaja koja podrazumijevaju to da radnik bude zaposlen pola godine, a nakon toga se vrati na biro”, pojasnio je.

Hadžić je kazao da bi na osnovu ovakvih promjena, radnici imali veća primanja, više troošli i tako potakli ekonomski rast.

“To predstavlja zapravo novu ekonomsku politiku za BiH i naravno moguće je napraviti i ambijent u kojem se firma može brže registrovati za nekoliko dana uz manje finansijske troškove što bi dovelo do priliva stranih investicija. Znamo da nam je spora administracija, ali ni to nije nemoguće promijeniti jer uz razvoj informacionih tehnologija se mogu uvezati porezne uprave, sudovi, statistike i svi segmenti i putem interneta se mogu podnijeti zahtjevi za registraciju. Samo je potrebna dobra volja, a to je nešto što upravo nedostaje u našem društvu”, zaključio je Hadžić.

Komentari