Ko je Slobodan Praljak?

Ko je Slobodan Praljak?

Slobodan Praljak (72) penzionisani je general-pukovnik Hrvatske vojske. Rođen je 2. januara 1945. u Čapljini u BiH. Nadimak mu je Brada. Njegov otac Mirko bio je pripadnik sigurnosnih policijskih struktura bivše SFRJ nakon Drugog svjetskog rata.

Slobodan Praljak je gimnaziju pohađao u Širokom Brijegu. Šest godina je bio u istom razredu s kasnijim hrvatskim ministrom odbrane Gojkom Šuškom. Dvije-tri godine sjedili su u istoj klupi.

 

 

Studirao je u Zagrebu. Elektrotehniku je diplomirao 1970. s prosjekom ocjena 4,5. Napisao je svoju tezu o korekciji hromatske slike električnog signala za televizijski rad. Godine 1971. diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, filozofiju i sociologiju. Godine 1972. je diplomirao na Akademiji za pozorište, film i televiziju.

Radio je najprije kao pozorišni reditelj, a kasnije je, među ostalim, snimio televizijsku seriju „Blesan i tulipan“, dokumentarni film „Smrt psa“ te film „Povratak Katarine Kožul“.

Početkom devedesetih postaje sekretar Hrvatske demokratske stranke (HDS) iz koje se u proljeće 1991. ispisao. Kao dobrovoljac 03. septembra 1991. odlazi u Sunju gdje kasnije postaje zapovjednikom odbrane tog mjesta nedaleko Siska. Od 24. jula do 8. novembra 1993. bio je zapovjednik Glavnog štaba Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

Pripisuje mu se odgovornost za rušenje Starog mosta u Mostaru, iako je dan ranije smijenjen s dužnosti komandanta HVO-a. Praljak je tvrdio kako je most srušen aktiviranjem eksploziva postavljenog na lijevoj obali Neretve na kojoj je bila Armija BiH. U nepravomoćnoj presudi šestorici bosanskohercegovačkih Hrvata stoji da je Stari most bio legitiman vojni cilj jer se njime koristila Armija BiH. Praljak je kasnije objasnio kako je s mjesta komandanta HVO-a otišao na vlastiti zahtjev.

 

 

Tokom suđenja Praljak je, uz pomoć svojih suradnika, izdao 18 knjiga s dokumentima iz Domovinskog rata i analizama rata u Bosni i Hercegovini. Hrvatsko Ministarstvo finansija te je knjige proglasilo šundom, na koje se plaća PDV te mu je 7. maja 2013. zapljenom nad njegovim računom naplatilo 435 hiljada kuna.

Sekretarijat Haškog suda je, ipak, od Praljka zatražilo da podmiri troškove odbrane u visini od 3,3 miliona eura jer su procijenili da posjeduje imovinu i dionice u vrijednosti od 6,5 miliona eura.

Praljak je to odbio tvrdeći kako nema nikakve imovine na svoje ime. Poslove u kompanijama koje se vezuju uz njega vodi njegov sin. Uglavnom, u Zagrebu posjeduju dvije poslovne zgrade, hotel, podzemnu garažu, restoran, kompaniju koja se bavi pretovarom i prevozom tereta u riječnim lukama (koja djeluje u Sisku), a sam Praljak nekada je bio među suvlasnicima tvornice duhana u Ljubuškom, BiH.

Praljak dobija hrvatsku penziju, a njegova advokatica Neda Pinter kazala je kako je penziju mogao tražiti i po osnovu učešća u Armiji BiH.

„Godine 1992. je bio pripadnikom Armije BiH i posjeduje iskaznicu pripadnika te vojske s potpisom Arifa Pašalića“, kazala je Pinter napomenuvši kako penziju iz BiH Praljak nikada nije ni tražio, pisao je lani Večernji list.

Na kraju svog puta, Praljak je danas poput Hitlerovog naciste Hermana Geringa, popio otrov u haškoj sudnici, nakon što mu je potvrđena kazna od 20 godina za teške zločine počinjene tokom rata u BiH.

izvor: fokus.ba

Komentari