Mladen iz Kalinovika razotkrio namjere Milorada Dodika

Mladen iz Kalinovika razotkrio namjere Milorada Dodika

 

 

Dok ispija jutarnju kafu i gleda kroz prozor izloga kafea “Evropa” na ulice svog Kalinovika, Mladen Tošović razmišlja o tome da je mjesto na kojem sjedi jedina veza sa Evropom koju je imao u svojih 68 godina života, ne računajući “Eurosport” donji dio trenirke koji mu je kćerka poslala iz Beograda ’94. godine.

Da zna Švabo, pomisli Mladen, kako je lijepo Orlovačko jezero, došla bi Evropa u Kalinovik, a ne bi on iz Kalinovika morao ići njoj. Bili bi Kalinoviku bliža i Evropa, Rusija i cijeli svijet da mu na putu ne stoje tri stvari, prisjeti se ovaj penzioner iz Kalinovika, te promrmlja psovku kad mu u misli dođoše te tri prepreke koje ne daju njemu i njegovom Kalinoviku u Evropu.

Neumoljiva statistika

Te tri stvari, čija imena Mladen ne želi ni izgovoriti, su krive jer on kao građanin voljene Republike Srpske, ni kriv ni dužan, duguje duplo više para od njegovog nekadašnjeg komšije Aziza, koji danas živi u Sarajevu. Pristao bi Mladen da nekome vrati svoj udio od 2.000 KM, koliko prosječno duguje svaki građanin Republike Srpske, ali mu 174 KM penzije nije dovoljno za hranu i režije, a kamoli za dug o kojem pišu po novinama. Lako je Azizu, konstatova sam sebi naglas Mladen i razbi tišinu koju je do tog trenutka remetila jedino pjesma Bore Drljače sa radija u praznoj “Evropi”. Ne samo da je njegov dug manji, nastavi razmišljati u sebi, već mu je i penzija duplo veća. Nije jasno Mladenu kako duguje 2.000 KM kada nikada nije uzimao kredit u banci. Istini za volju, raspitivao se jednom u Bobar banci u Istočnom Sarajevu, ali mu rekoše da mu ne mogu dati kredit. Zbog te odbijenice mu i ne bi teško kad se banka ugasila. Nije mu žao ni Banke Srpske. Sigurno mu ni oni ne bi dali kredit.

Žao mu jedino predsjednika Dodika, kojeg one izdajice iz SDS-a optužuju da je uništio te banke. Pričaju o nekim prevarama, milionima, vilama na Dedinju, a zna Mladen da bi mu predsjednik, da se on pitao, dao taj kredit koji je tražio u Bobar banci. Eno, prisjeti se Mladen, mali Igor, predsjednikov sin, dobio kredit i odmah ovi iz SDS-a i Sarajeva drvlje i kamenje na njega. Pa i na Dodika samog zbog nekog kredita isto tako. Još mu prigovaraju da ustvari nije ni uzeo taj sporni kredit, već je beogradsku vilu kupio kešom, što dodatno zbunjuje Mladena. Pomisao na teške muke kroz koje Dodikovi prolaze olakšaše Mladenu vlastite probleme, ali mu opet žao predsjednika. Zna Mladen da je Milorad veliki Srbin, jedan od najvećih, pa ga boli nepravda koju mu nanose.

Ne zamjera toliko Mladen izdajicama iz SDS-a i onim iz Sarajeva što lažu na Dodika, već zamjera svojim komšijama što to rade. Zaboravili su lako ona dobra vremena kada se prodao Telekom Srpske, pa se uzela milijarda i kusur maraka, pa se ulagalo, pa RTRS sve o tom priloge pravio. Nije se, istini za volju, Mladen i njegov Kalinovik okoristio mnogo od tih para, ali nekom su sigurno valjale. Ulagalo se u neke fabrike, koje su, kažu novine, izvozile i van BiH. Ne zna kako te fabrike učestvuju samo sa 25 posto u ukupnom izvozu države, ali se sigurno radi o nekoj statističkoj prevari iz Sarajeva, kao što su slagali ono nešto oko popisa stanovništva, što Mladena također mnogo boli i sekira. To što zaposleni u Republici Srpskoj imaju oko 20 posto niža primanja od onih u Federaciji ga ne sekira, jer je Mladen siguran da je to laž. Upozorenja da se penzioni fond suočava sa kolapsom ga, istini za volju, pomalo brinu jer dovode u pitanje njegovih 174 KM penzije. Laž je i da Republika Srpska sljedeće godine mora vratiti 742 miliona KM, te da će zbog toga biti manje novca za lokalne zajednice, pa i za Kalinovik, baš kao što je laž da oni tamo u Sarajevu i Federaciji više troše od građana Srpske. Kažu da 78 posto potrošnje pripada Federaciji, a Republici Srpskoj samo 22 posto. Ako nije prevara, onda su za to krive one tri stvari sa početka teksta.

Kalinovik kojeg više nema

Te tri stvari su krive što njegov Kalinovik nije što je nekad bio. Od nekadašnjih 16.000, danas tu živi tek nekih 2.500 stanovnika. Vujinovići, Ruđice, Pločnik, Mekoča, Trnuše i mnoga sela u kojima je Mladen nekad volio otići su danas pusta. Nema ni njegove područne škole u kojoj je naučio pisati. Kažu da nema djece koja bi išla u nju. Nema djece jer nema roditelja, a roditelja nema jer nema fabrika u kojima bi radili. Nema “Zagorja”, nema “Lelije”, ali ima biro za nezaposlene sa oko 600 imena na njemu. Mnogi sa tog spiska su se ponadali poslu u Drvnoj industriji Kalinovik, za čije je pokretanje Općina Kalinovik prije šest godina uzela milion od Investiciono-razvojne banke RS-a. Niko sa biroa nije dobio posao, miliona nema, a nema ni Drvne industrije. Za SNSD-ovu načelnicu Milevu Komlenović u tome nema ništa sporno, a Mladen joj, naravno, vjeruje. Zašto ne bi vjerovao kada zna da se ljudi iz općine trude da osiguraju bolji život Kalinovičanima. Jedan od rijetkih koji upošljava u Kalinoviku je upravo Milevin zamjenik, koji drži jedinu benzinsku pumpu u gradu. To što neki revizori pričaju da poslovanje te pumpe nije u skladu sa zakonom je sigurno još jedna od laži SDS-a i onih iz Sarajeva.

Zbog tih koji lažu, a ne zbog podignutih ruku zastupnika SNSD-a u Parlamentu BiH, su danas one tri stvari koje Mladen najviše mrzi takve kakve jesu. Taj Sud, to Tužilaštvo i taj Ustavni sud BiH su krivi što nema 14.000 nekadašnjih Mladenovih sugrađana, što radi samo njih 250, što je Mladenova penzija dvostruko niža od Azizove i što njena isplata ovisi od novih kredita, što Mladen duguje dvostruko veći iznos od Aziza, što građani Republike Srpske zarađuju i troše manje nego oni u Federaciji, što je nestao novac od prodaje Telekoma Srpske i ostalih javnih kompanija, što su banke ugašene zbog sumnjivih kredita i pronevjera i što je Republika Srpska na ivici bankrota. Toga je svjestan i predsjednik Dodik, pa se zbog toga bori za gašenje ili reformu te tri institucije, a ne, što zli jezici govore, zbog toga što se predsjednik Dodik plaši da bi neka od tih institucija mogla baš u njemu prepoznati krivca za navedenu situaciju.

faktor.ba

Komentari