Cazinjani Rasim i Hato: Prije se za Bajram nije imalo, ali se više voljelo i obilazilo

Cazinjani Rasim i Hato: Prije se za Bajram nije imalo, ali se više voljelo i obilazilo

“Bajrami nisu ono što su nekad bili”, kažu mnogi koji su živjeli u “onaj” vakat, i ovaj danas. Sličnu stvar tvrdi i 72-godišnji Rasim Hatić i njegova supruga Hato iz Cazina, a za to, navode, imaju i mnoge argumente. Kako se nekad bajramovalo.

Rasim Hatić kaže da prvi Bajram pamti još od 1950. ili, kako kaže, “gladne” godine. Nakon toga, veli, sjeća se sve jednog bajrama do danas.

“Godine 1950-te ništa nije bilo rodilo, ničeg nije bilo. Vjerujte da je narod tada jeo travu, kod nas zvanu “ljutiku”, zatim bukovi list, a oni koji su imali malo više koristili su kukuruzovo brašno. Te godine na isti način se i bajramovalo”, priča Rasim na početku našeg razgovora.

Ipak, nesnosna kriza, nastavlja dalje, bila je srećom samo te godine. Njegova ostala sjećanja su nešto drugačije prirode.

“Moja nana je za Bajram kuhala slatku “metlu” i slatku repu kako bi imala do večeri pripremljenu slatku vodu. U međuvremenu bi napravila lutmu, đuzlemu i brdare. Ujutro kad bi otac krenuo na Bajram sa tom pripremljenom vodom prelijevala je lutmu i brdare“, priča Rasim, prisjećajući se da je bila i “nekakva” halva, koja se također zalijevala sa istom vodom.

Slatku repu i slatku “metlu” tada je svako sijao u baštama, kaže Rasim, budući da tada nije bilo šećera.

Rasim ističe i da su oni do sada u Krajini pili “divku” kafu.

“Od čega je to bilo i šta je to bilo pojma nemam. Moguće da je od ječma. Uglavnom, to je svako pio. Sjećam se kad je otac jednom došao kući i rekao majci: ‘Ženo, danas sam pio pravu kafu. Stavili su mi tri zrna neke crne kafe i odlična je bila!“, pripovijeda Rasim, sa osmijehom na licu.

Njegova supruga Hato Hatić ističe da su se jela i kolači obično pripremali dan prije Bajrama, “osim ako se očekivalo više gostiju, tada su se jela i slatko znali pripremati i nekoliko dana prije Bajrama”.

“Sad je mnogo lakše napraviti sva jela. Ima skoro sve za kupiti, a i ima se čime napraviti”,dodaje Hato.

Mnogo toga je danas drugačije, tvrde oboje. Kažu da su se Bajrami prije puno više iščekivali, a atmosfera bila ‘hiljadu puta ljepša i ugodnija’.

“Prvi razlog tome je što ljudi danas manje poste nego prije, a ne može na isti način iskusiti radost Bajrama postač i nepostač. Prije su skoro svi postili i sa istim se žarom dočekivao Bajram. A druga stvar jeste ova modernizacija i sve nešto umjetno. Nestalo je duše u skoro svemu, a među ljudima se pojavila zloba. Sve nekakve hadžije i vjernici, a niko ne može smisliti nikog”, ističe Rasim.

Iako tada ljudi nisu imali mnogo, a struja, asfalt, i mnoge druge stvari bile totalna nepoznanica, ljudi su se puno više voljeli i obilazili, govori nam Rasim.

“Svako svakom je išao, svako svakog je grlio. Sva rodbina se okupljala, ali i čitav komšiluk. Tada niko nije imao mnogo novca, pa da se neko nekog stidio. Danas svako ima i hurmu, i ćevap, i televiziju, i janjetinu, ali ne ide niko nikom. Svako se mrzi. Ne vole se komšije, pa čak ni brat brata ne voli. A najviše od svega, ne voli stranka stranku, i to nas je možda najviše i podijelilo”, završava Rasim.

klix

Komentari